Značaj probavnih enzima u probavi

Probavni enzimi su nezaobilazna tema jer su najveći saveznici dobroj i reguliranoj probavi. Neophodni su u procesu razgradnje hrane i izoliranju hranjivih sastojaka.

Njih organizam koristi za neometan i siguran rad naših stanica. Ukratko, radi se o tvarima koje su odgovorne za razgradnju veza koje su prisutne u hrani. Njihovom razgradnjom hrana se lakše apsorbira.

Potiču cjelokupni probavni sustav i osiguravaju esencijalne hranjive tvari za funkcioniranje tjelesnih stanica. Razlog našeg dobrog zdravlja i vitalnosti upravo leži u tome.

Probavni enzimi sudjeluju u probavi hrane već od unosa hrane u usta pa sve do potpune obrade. Žvakanjem hrane, žlijezda slinovnica luči slinu koja sadrži probavni enzim ptijalin. Zubi mehanički usitnjavaju hranu  dok enzim ptijalin pomaže početnoj razgradnji hrane.

Počinje se lučiti već pri samom pogledu na hranu i prije početka samog jela. Kako bi bolje i učinkovitije iskoristili enzime u slini, potrebno je duže žvakati hranu. Tako ćemo je više usitniti i navlažiti.

U želucu i tankom crijevu se oslobađa čitav niz enzima od kojih svaki ima svoj zadatak. Jedni se bave razgradnjom masnoća, drugi ugljikohidratima dok neki sudjeluju u razgradnji bjelančevina.

Sva hrana koju konzumiramo probavit će se zahvaljujući određenom probavnom enzimu.

Hrana je sastavljena od raznih hranjivih tvari (mikronutrijenti) koje se razgrađuju uslijed mehaničkog djelovanja probavnog sustava i utjecajem probavnih enzima. Upravo te hranjive tvari su pogonsko gorivo našem organizmu.  

Zdrav organizam trebao bi proizvesti dostatne količine enzima. Međutim, konzumirajući previše masnoća i prerađene hrane, organizam nije u stanju proizvesti dostatnu količinu enzima za normalan rad probavnog sustava.

Gušterača je jedan od glavnih proizvođača probavnih enzima, ali enzimi se proizvode i u želucu i tankom crijevu. Osim vlastite proizvodnje, enzime unosimo i hranom.

Problem je što se enzimi nalaze u sirovoj hrani, koju premalo konzumiramo. Male promjene u jelovniku mogu rezultirati povećanom razinom unesenih probavnih enzima i tako pomažemo probavi da odradi uspješan posao razgradnje unesene hrane.

Razina enzima može se povećati i korištenjem dodataka prehrani koji su bogati istima.

Enzimi sudjeluju u svim fazama probavnog procesa i omogućuju probavu unesene hrane i prenošenje njezinih hranjivih sastojaka putem krvi do svih stanica organizma. Većina probavnih enzima stvara se u gušterači i izlučuje u početni dio crijeva.

Najvažnije grupe probavnih enzimi su:

1. AMILAZA je probavni enzim koji je neophodan u probavi ugljikohidrata (škroba i šećera). Prirodno ga proizvodi gušterača i slinovnice.
    
2. PROTEAZA (ficin i anktinidin) je enzim koji razgrađuje bjelančevine. Zadužen je za hidrolizu hrane, tj. razgrađuje bjelančevine molekulama vode. Ovim postupkom pretvara bjelančevine ​​u aminokiseline koje je lakše apsorbirati. Proteazu prirodno sintetizira želudac, gušterača i tanko crijevo.
    
3.  LIPAZA je enzim koji je zadužen za razgradnju lipida ili masti, masnih kiselina i glicerola. Prirodno ga proizvodi gušterača i jetra, sintetizira se u tankom crijevu i aktivira se žučnim solima.
    
4. LAKTAZA razgrađuje mliječne proizvode (osobito njegov glavni sastojak, laktoza) u glukozu i galaktozu. Prirodno se proizvodi u tankom crijevu.

Jedan dio enzima proizvodi se u našem tijelu, ali ipak je potrebno uzimati i prirodne probavne enzime kako bi pomogli kvalitetnijoj razgradnji hrane te time osigurali dovoljno hranjivih tvari našim stanicama.

Prirodni enzimi zastupljeni su u biljnim namirnicama, ali kuhanjem ih možete uništiti.

Lisnato povrće i voće sadržavaju velike količine enzima i potrebno ih je konzumirati u svježem ili suhom stanju.

Namirnice bogate najboljim probavnim enzimima:

1. ANANAS
Bromelain je vrlo važan enzim koji sudjeluje u razgradnji hrane i naše tijelo ga ne proizvodi, moramo ga konzumirati izvana. 

Najbogatiji izvor je ananas i preporučujemo ga uvrstiti u prehranu. Osim što ima izuzetno povoljan učinak na probavu, enzimi ananasa pomažu u smanjivanju upala i kod problema sa zgrušavanjem krvi.

2. PAPAJA

Papaja je možda jedna od namirnica s najvećom količinom probavnih enzima koje možete konzumirati. Posebno je ovo ukusno voće vrlo bogato enzimom poznatim kao papain.

Papain je enzim koji se prirodno ne pojavljuje u ljudskom tijelu, ali je izuzetno učinkovit u pomaganju razgradnje proteina.

3. UKISELJENO POVRĆE

Ukiseljeno ili fermentirano povrće izvrstan je izvor mnogih hranjivih sastojaka, uključujući žive probavne enzime. Najbolji slučaj je da je ova vrsta hrane također obično vrlo bogata probioticima, koji također potiču probavni proces.

4. BANANA

Posebno poznata po visokom udjelu kalija, ali sadrži i velike količine enzima, posebno amilaze i maltaze.

Amilaza je dobra za razgradnju ugljikohidrata. Maltaza je manje poznat, ali bogat enzim, koji pomaže u razgradnji ugljikohidrata.

5. KIVI

Kivi sadrži jedinstveni prirodni enzim aktinidin, koji razgrađuje široki spektar bjelančevina. Glavna odlika je brzina razgradnje koja je brža čak i od vlastitih proizvedenih enzima. Izvrstan je dodatak lipazi s kojom postiže odlične rezultate u brzini razgradnje masti i lipida.

6. SMOKVA

Smokva je bogata i ujedno i najbolji izvor enzima ficin koji sudjeluje u razgradnji bjelančevina. Tijelo ga ne proizvodi i potrebno ga je unositi putem hrane ili dodataka prehrani.

Također, određeni zdravstveni problemi imaju za posljedicu poremećaj unutrašnjeg lučenja probavnih sokova te su i oni razlozi nedovoljne količine enzima.

Preporučujemo Kivilaks, prirodni dodatak prehrani koji je bogat izvor probavnih enzima i vlakana. Na potpuno prirodan način regulira probavu, ne izazivajući navikavanje.